Brak u Islamu

Dating > Brak u Islamu

Click here: ※ Brak u Islamu ※ ♥ Brak u Islamu

Niko ne protestira niti se buni jer uviđa da saobraćaj ne bi mogao funkcionisati bez njih. Neženja ne pripada nikome. Sve obaveze kao što su namaz, post, itd. A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da baš je u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.

Pod tačno određenim, na vjeri, moralu i šerijatsko-pravnim propisima utemeljenim razlozima, brak je u islamu ipak raskidiv. Da bi zivot zajednice funkcionisao Mora se reci da autoritet zasnovan na tiraniji i nepravdi nikad ne moze biti stabilan. One su novi pol koji nije muski, jer im je fizionomija zenska, a ni zenski, jer su im zelje, razmisljanja i nacin zivota muski. Kod starih naroda: Asiraca, Babilonaca i Egipćana neženstvo je bila pokuđena stvar kao i kod starih Grka i Rimljana. I na kraju molim Allaha Dzelle Sanuhu da nas uputi na pravi put. Pri šerijatskom sklapanju braka svjedoci moraju biti muškarci ili jedan muškarac i dvije žene a građanski sud dopušta da oba svjedoka budu žene. Ne igrajte se Allahovim propisima... To mogu biti samo prolazna iskušenja i to su razlozi prije braka za nevjenčanje a u braku nisu. Niko ne protestira niti se buni jer uviđa da saobraćaj ne bi mogao funkcionisati bez njih.

Ko se ne oženi bojeći se siromaštva on ne spada u moje iskrene pristaše. Uzvišeni kaže: S njima lijepo živite! Prava i dužnosti u braku Žena je osjećajnija i tjelesno slabija nego muškarac. U ovome se islam razlikuje od krscanstva u kojem razvod braka nije dopusten.

- Ovim se covjekova civilizacija vraca hiljadama godina nazad, kada brak nije postojao i zena bila slobodna od bracne veze.

Brak u islamu je istovremeno vjersko-moralni čin i dužnost, pravno-ugovorni akt i jedan od mnogobroinih Allahovih ajeta — znamenja i dokaza ljudima. Da je brak vjerska obaveza za bračni život sposobnim i imućnim muslimanima potvrđuju Kur'an i Hadis. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. Ko od vas ima uslova da udovolji bračnim obavezama nek se oženi, jer je ženidba najbolje sredstvo da čovjek obori svoj pogled i da ne gleda tuđe žene i najsigurniji put za očuvanje od bluda. Trojica muslimana zaslužuju da im Allah bude na pomoći na oba svijeta: onaj koji se u okviru svojih mogućnosti bori i trudi na Allahovom putu radi bolje budućnosti islama i muslimana, radnik koji vjerno i pošteno služi i radi i tako valjano i pošteno obavlja povjereni posao i onaj ko se oženi u ime i radi Allaha da se sačuva bluda. Jedan poznati i priznati alim smatra brak ibadetom ako se oženimo u namjeri da se sačuvamo bluda zinaluka , da steknemo dobru, čestitu i odgojenu djecu i da slijedimo običaj i put sunnet Muhammeda a. Ističući ustanovu braka kao jedan od mnogobrojnih ajeta ljudstvu, Kur'an naglašava da Allah stvara žene da se ljudi uz njih smire. Dakle, čovjek bez žene ne može kao ni žena bez čovjeka. Islamski brak je jedini pravi, čovjeka dostojni i njemu primjereni izbor, između celibata i svih oblika bluda. Dosljedno proveden celibat kao princip i ponašanje znači kraj i nestanak ljudske vrste. Dovedena do kraja prostitucija razara, oca, majku, djecu, dakle brak i porodicu i kao takva u krajnjoj instanci vodi nestanku ljudske vrste. Brak je stroga neopoziva dužnost — farz svakom šerijatski punoljetnom, umno, duševno i fizički zdravom muslimanu koji ima materijalne mogućnosti da izdržava ženu, koji će se u braku lijepo ophoditi i humano ponašati a koji sigurno ne bi mogao kontrolisati strasti i nagone pa bi bez braka počinio blud. Brak je vadžib, blaža dužnost onome ko ispunjava sve navedene uvjete a nije potpuno siguran u kontrolu svojih strasti i nagona pa bi van braka vjerovatno počinio blud. Brak je sunnet — Vjerovjesnikova preporuka svakom muslimanu koji ima umjerenu prirodu te može kontrolisati strasti i nagone a ispunjava sve uvjete za brak. Mekruh je pokuđeno i suprotno sunnetu stupati u brak onom muslimanu koji zbog svoje naravi nije siguran da se može lijepo ophoditi i ponašati u braku a uz to je slabog materijalnog stanja da ne može podmirivati kućne potrebe. Brak je haram inninu impotentnom muškarcu i nesposobnoj frigidnoj ženi. A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. S obzirom da se imovinsko stanje mijenja, Kur'an siromašnim mladićima savjetuje da se privremeno suzdrže od braka dok su posve siromašni a istovremeno nalaže imućnim muslimanima da ih materijalno pomognu. Ko uopće nema mogućnosti da dođe do materijalnih sredstava i tako stupi u brak kao najefikasnije sredstvo za sputavanje i potiskivanje strasti islam mu preporučuje stalnu svijest o Allahu dž. Izbjegavanje braka Oni koji su sposobni i ispunjavaju sve uslove dužni su se ženiti i stupati u brak. Kur'an i Tevrat naređuju i preporučuju brak a bezrazložno neženstvo kude i strogo osuđuju. Jevreji vjeruju da onaj ko izraelskom narodu pridonose jednog člana više, on je i kod Boga i kod ljudi priznatiji. Kod starih naroda: Asiraca, Babilonaca i Egipćana neženstvo je bila pokuđena stvar kao i kod starih Grka i Rimljana. Najveće izmjene u odnosu prema vrijednosti braka unosi kršćanstvo za koje je brak nužno zlo, ugođaj ženi i nebriga o Bogu. Ko se ne oženi bojeći se siromaštva on ne spada u moje iskrene pristaše. Neženja ne pripada nikome. On je svjetski građanin. Islam svim imućnim muslimanima koji su sposobni za brak a izbjegavaju ga propisuje posebne materijalne obaveze. Islamsko-šerijatsko sklapanje braka — nikah Po učenju islama brak postoji od prvog čovjeka i ima svoje osnovne okvirne propise, bez obzira na različitost oblika. Da bi brak bio islamski mora biti sklopljen u ime i radi Allaha dž. Da bi dvije osobe mogle stupiti u brak nužno je da zadovolje šurutun-nikjah, tj. Punoljetstvo mladića i djevojke se u mnogim zemljama određuje zakonom, a biološki oni to postaju sposobnošću mladića za seksualne odnose i djevojke sa pojavom menstruacije što i šerijat priznaje. Zato je sa stajališta islama u pravnoj ravni — brak ženidbeni ugovor, koji je prema šerijatskim propisima zaključen između muškarca i žene koji nemaju nikakvih vjerskih i šerijatsko-pravnih smetnji, u biti ugovor ili sporazum, na osnovu kojeg te osobe potpuno slobodno i na dozvoljen način žive u intimnom odnosu i stupaju u seksualne odnose koji su jedino u braku i kroz brak dozvoljeni. Po učenju islama brak spada u šerijatsko-vjersko pravo zato što se zasniva na Kur'anu i Hadisu i što se kao vjerski čin sklapa, u ime i radi Allaha dž. Činjenica da se brak temelji na vjersko-moralnoj podlozi daje mu veliki značaj i težinu i zato on nipošto nije jedan obični formalno-pravni ugovor kao kupovina kuće, ali s obzirom da je ipak vrsta ugovora i sporazuma dvije strane, on nije ni kršćanski sakrament, sveta tajna i sveta neraskidiva bračna veza onih koji su vjenčani na zemlji da su svezani i na nebu. Pod tačno određenim, na vjeri, moralu i šerijatsko-pravnim propisima utemeljenim razlozima, brak je u islamu ipak raskidiv. Islam na svaki način učvršćuje brak, svim svojim propisima čuva njegovu čistotu, ali kao vjera istine i realnosti, bez utopije, fantazije i idealisanja stvarnosti dozvoljava u opravdanim situacijama, za razliku od kršćanstva razvod braka. Ako prema vašim ženama osjetite malu odvratnost, nemojte se prenagliti. Možda vam je Allah baš u tome ukazao vašu sreću. Žene su vam se predale na vjeru Allaha, pa prema tome poštujte Allahovo povjerenje. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. Dakle, razlozi subjektivne prirode u braku, kao: odvratnost, antipatije, umanjivanje ljubavi, nisu islamski razlozi za razvod. To mogu biti samo prolazna iskušenja i to su razlozi prije braka za nevjenčanje a u braku nisu. Šerijatski brak, na osnovu izloženog, smjera da pomiri duhovne težnje i tjelesne potrebe, da kanališe i reguliše strasti i nagone kako čovjek ne bi bio životinja ili još gori a da ih i ne uništi kako čovjek ne bi postao anđeo što je nemoguće. To je rezultat vjersko-moralnog i šerijatsko-pravnog pristupa braku. Brak je svojevrsna islamska ustanova u svijetu. Ženina naknada i zaštita u braku mehr lako arapska riječ, mehr se skoro isključivo upotrebljava u šerijatskom bračnom pravu. Institucija mehra je poznata iz predislamskog perioda. Ugovor o visini mehra se mora odrediti u toku sklapanja braka. U šerijatskom pravu mehr je materijalna vrijednost koju muž daje ženi za njen ulazak u brak. Mehr se zasniva na Kur'anu i Hadisu. Mehr se može i naknadno utvrditi ko to nije uradio prilikom vjenčanja. Mehr je ženino materijalno pravo od muža a mužu je to dužnost prema ženi. Najniža granica mehra se može odrediti a najvišu treba slobodno dogovoriti. Pri određivanju mehra niti žena muža treba ucjenjivati, niti muž ženu cijediti. Mehr nema niko pravo ukinuti i muž je dužan ženi ugovoreni mehr isplatiti. Mehr se dijeli na mehri muadžel i mehri muedždžel. Po običaju mehri muadžel se isplaćuje odmah pri stupanju u brak a mehri muedždžel na ženin zahtjev tokom života, poslije puštanja žene kada je muž kriv ili poslije muževe ili ženine smrti. Kada je žena kriva muž nije uopće dužan davati mehr. Mehr je isključivo ženino vlasništvo s kojom ona raspolaže kako hoće. On spada u privatno-pravnu imovinu. Žena se ugovorenog mehra može odreći u korist muža. Akt vjenčanja Mada je najstarija i najznačajnija ustanova u povijesti ljudskog roda brak, on se u islamu sklapa na krajnje jednostavan i prirodan način. U vjersko-moralnom smislu kada mladić ili djevojka jedno drugom u prisustvu svjedoka ponude i prihvate brak on je valjan i po toj osnovi nastaju sve bračne obaveze, prava i dužnosti neovisno od toga da li su mladić i djevojka imali stvarnu namjeru da se uzmu, ukoliko nisu postojale šerijatske smetnje za njihovo vjenčanje. Ovo samo upozorava da je ašikovanje, ponuda braka i njegovo prihvatanje krajnje odgovoran čin s kojim nema nikakve šale i neodgovornosti. U periodu od 1887-1945. Prije sklapanja braka kadije su morale ustanoviti da li postoje svi preduslovi prije šurutun-nikjah i uslovi koji su potrebni pri samom činu skla panja braka erkanun-nikjah. Pošto se takva građanska vjenčanja sa stajališta islama vrše na nepotpun a nekada i nedopustiv način to je svakom muslimanu obavezna dužnost da pored građanskog vjenčanja odmah izvrši i vjersko-šerijatsko vjenčanje. To je potrebno da učine svi oni koji su od 1946. Ništa od toga pri građanskom sklapanja braka nije bilo, jer se on svodi na najobičniji ugovor. Pri šerijatskom sklapanju braka svjedoci moraju biti muškarci ili jedan muškarac i dvije žene a građanski sud dopušta da oba svjedoka budu žene. U vraćanju svome iskonu i duhovnom ognjištu da bi zapalili i dalje pronosili isti neugasivi plamen kojim ćemo prosvjetljavati sebe i potomstvo moramo se vraćati i reafirmirati ustanovu islamsko-šerijatskog braka. Svi muslimani koji se nisu vjenčali po šerijatskim propisima već su isključivo izvršili građansko vjenčanje od 1945. U doglednoj perspektivi Islamska zajednica će morali posvetiti potpunu pažnju kako vjersko-moralnoj tako i šerijatsko-pravnoj dimenziji sklapanja braka, što unazad pola stoljeća, kako iz objektivnih razloga tako i iz subjektivnih slabosti, nije bio slučaj.